Ljudi koji rade za novac i ljudi za koje radi novac
Godina 1801, dolina u srednjoj Italiji. Jednom davno, dva mlada ambiciozna pobratima, Pablo i Bruno, živjeli su zajedno u malom talijanskom selu.
Pobratimi su bili najbolji prijatelji. I veliki sanjari.
Neprestano su pričali kako će jednoga dana, na neki način, postati najbogatiji ljudi u selu. Obojica su bili bistri momci i dobri radnici. Sve što im je bilo potrebno – bila je prilika.
Jednog dana prilika im se pružila. Seoske vlasti su odlučile da unajme dva čovjeka koji će nositi vodu iz rijeke do cisterne na seoskom trgu. Posao su dobili Pablo i Bruno. Svaki mladić je zgrabio dvije kante i krenuo na rijeku. Do kraja dana napunili su seosku cisternu do vrha. Seoski starješina im je plaćao po svakoj donesenoj kanti vode.
„Ostvario nam se san!“, povikao je Bruno. „Ne mogu vjerovati koliko imamo sreće.“
Međutim, Pablo nije bio toliko zadovoljan, boljela su ga leđa, a ruke su mu bile pune žuljeva od nošenja teških kanti. Mučilo ga je što će idućeg jutra morati ponovo ustati i krenuti na posao. Zakleo se da će smisliti bolji način prenošenja vode od rijeke do sela.
Nema komentara:
Objavi komentar